![]() |
|
|
|
|
- Ponedjeljak, 03.05.2010. u 19 sati, U Profil Megastoru, Bogovićeva 8, Zagreb, Ciklus tribina «Grički dijalog» u suradnji s HDP-om, U središtu i na rubu: "mnogi naši književni velikani često su napuhane veličine"? (U spomen na Branimira Donata) O tim i drugim pitanjima raspravljale su moderatorice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik i njihovi gosti: Sibila Petlevski, Tomislav Brlek, Tonko Maroević, Ivica Matičević i Milivoj Tatarin U kojoj je mjeri i zašto hrvatska književnost i dalje neistražena i nepročitana? Što danas podrazumijevamo pod Barčevom sintagmom "veličina malenih"? Može li se i danas primjenjivati njegova metodologija? Jesmo li ispravili nepravde prema "neotkrivenim", zanemarenim i zaboravljenim ili pak zbog ideologije prešućenim piscima? Moramo li se i možemo li u tome poslu oslanjati samo na akademsku zajednicu i kroatističke katedre ili ipak tražiti alternativne oblike istraživanja? Treba li hrvatskoj književnosti "alternativni institut za povijest hrvatske književnosti" kakav je želio osnovati, ali i kakav je svojim radom utjelovljivao Branimir Donat? Zbog čega suvremeni književni fenomeni nisu poticaj novom čitanju povijesti hrvatske književnosti? Zašto se prošlost doživljava kao "dosadna", a mladi misle da žanrovi i "stilski" izričaji počinju s njima? Je li istina da "univerzalnost isključuje pogled, a možda i brigu za vlastito dvorište" (Donat)? Kakva bi danas trebala biti koncepcija povijesti nacionalne književnosti? Kamo su nestali književni znatiželjnici koji su u paralelnoj karijeri funkcionirali kao esejisti, kritičari, urednici, povjesničari književnosti i marljivi istraživači arhiva i knjižnica? Tko su i što nam znače pisci koje i dalje ne bilježe službene povijesti hrvatske književnosti, poput Viktora Tauska, Rudolfa Habeduša Katedralisa, Dunje Robić i slični? Jesmo li na vlastitu tradiciju i kulturnu baštinu ponosni samo deklarativno, u promotivne i prigodničarske svrhe? |
||||||||