home  linkovi  novosti  projekti  kontakti
Basaričekova 24, 10000 Zagreb
tel:+385(1)4876463; fax:+385(1)4870186
Traži:
       
Grički dijalog: 
  članstvo
kalendar događanja
arhiv
oglasna ploča
english
 
       
- Ponedjeljak, 03.05.2010. u 19 sati,
U Profil Megastoru, Bogovićeva 8, Zagreb,
Ciklus tribina «Grički dijalog» u suradnji s HDP-om,
U središtu i na rubu: "mnogi naši književni velikani često su napuhane veličine"?
(U spomen na Branimira Donata)
O tim i drugim pitanjima raspravljale su
moderatorice Jadranka Pintarić i Jagna Pogačnik
i njihovi gosti:
Sibila Petlevski, Tomislav Brlek, Tonko Maroević, Ivica Matičević i Milivoj Tatarin


U kojoj je mjeri i zašto hrvatska književnost i dalje neistražena i nepročitana?
Što danas podrazumijevamo pod Barčevom sintagmom "veličina malenih"? Može li se i danas primjenjivati njegova metodologija?
Jesmo li ispravili nepravde prema "neotkrivenim", zanemarenim i zaboravljenim ili pak zbog ideologije prešućenim piscima?
Moramo li se i možemo li u tome poslu oslanjati samo na akademsku zajednicu i kroatističke katedre ili ipak tražiti alternativne oblike istraživanja?
Treba li hrvatskoj književnosti "alternativni institut za povijest hrvatske književnosti" kakav je želio osnovati, ali i kakav je svojim radom utjelovljivao Branimir Donat?
Zbog čega suvremeni književni fenomeni nisu poticaj novom čitanju povijesti hrvatske književnosti? Zašto se prošlost doživljava kao "dosadna", a mladi misle da žanrovi i "stilski" izričaji počinju s njima?
Je li istina da "univerzalnost isključuje pogled, a možda i brigu za vlastito dvorište" (Donat)?
Kakva bi danas trebala biti koncepcija povijesti nacionalne književnosti?
Kamo su nestali književni znatiželjnici koji su u paralelnoj karijeri funkcionirali kao esejisti, kritičari, urednici, povjesničari književnosti i marljivi istraživači arhiva i knjižnica?
Tko su i što nam znače pisci koje i dalje ne bilježe službene povijesti hrvatske književnosti, poput Viktora Tauska, Rudolfa Habeduša Katedralisa, Dunje Robić i slični?
 Jesmo li na vlastitu tradiciju i kulturnu baštinu ponosni samo deklarativno, u promotivne i prigodničarske svrhe?