HDP - hrvatsko društvo pisaca

Basaričekova 24, 10000 Zagreb

tel:+385(1)4876463; fax:+385(1)4870186

Umro je Branimir Donat- pogreb i komemoracija

	članstvo kalendar događanja arhiv oglasna ploča english

15. travnja 2010. uvečer, u 76. godini,
umro je naš cijenjeni član Branimir Donat (pravim imenom Tvrtko Zane).
Zadržat ćemo ga u sjećanju kao vrsnog književnog kritičara,
esejista, prevoditelja i urednika.
Pogreb je bio u utorak, 20. travnja 2010. u 13,50 sati
u Krematoriju na Mirogoju,
a komemoracija u srijedu, 21. travnja u 13 sati,
u prostorijama Hrvatskog drustva pisaca, Basaričekova 24, Zagreb.
Govorili:
Velimir Visković, predsjednik HDP-a; Nadežda Čačinović, predsjednica PEN-a;
Igor Mandić, Tonko Maroević, Sibila Petlevski, Zvonimir Mrkonjić i Predrag Matvejević.

Branimir Donat (pr. ime Tvrtko Zane),
književni kritičar, esejist i antologičar rođen je u Zagrebu 5. rujna 1934, umro 15. travnja 2010. Gimnaziju je završio 1954. u Zagrebu, gdje je studirao jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu te defektologiju na Visokoj defektološkoj školi. Kao srednjoškolac bio je urednik časopisa Polet i Naš glas; kao student uređivao je kult. rubriku Studentskog lista. God. 1957. osuđen je na 18 mjeseci zatvora zbog polit. delikta. Od početka 60-ih god. XX. st. objavljuje pod pseud. B. Donat. Tada postaje stalnim kritičarem lista za kulturu Telegram. Suosnivač je i tajnik časopisa Kritika (1968–71). Do 1972, kada postaje urednik u Nakladnom zavodu MH, djeluje kao profesionalni književnik. Nakon umirovljenja 1994, osnovao je privatnu izdavačku kuću Dora Krupićeva. Priredio je više antologija i tematskih brojeva časopisa: Položaj kritike (Mogućnosti, 1968, 5–6), Poetika i sociologija kriminalističkog romana (Mogućnosti, 1970, 3–4), Strukturalizam (suautor Z. Mrkonjić, Kritika, 1970, 4), Sociologija književnosti (Vidik, 1972, 6), Nasmijani udesi: antologija hrvatske humorističke proze (I–II, 1973–75), Iz teorije književnosti za djecu (Umjetnost i dijete, 1973, 23), Antologija hrvatske fantastične proze i slikarstva (suautor I. Zidić, Zagreb 1975), Sovjetska kazališna avangarda (Prolog, 1980, 46–47), Kombinatorika i književnost (Revija, 1981, 6), Antologija dadaističke poezije (1985), Put kroz noć: Antologija poezije hrvatskog ekspresionizma (2001), Tijelo tvoje duše: Antologija proze hrvatske secesije (2004). Uredio je i napisao predgovore za više knjiga u ediciji PSHK te priredio više edicija sabranih i izabranih djela u vlastitoj izdavačkoj kući Dora Krupićeva (U. Donadini, N. Šop, V. Vida, Lj. Wiesner). Objavio je i opsežne zbornike kritika o K. Š. Gjalskom, A. Šoljanu, I. Slamnigu, J. Kaštelanu, S. Mihaliću, N. Šopu, N. Fabriju. Prevodio je s francuskoga i ruskoga (G. Apollinaire, F. Fournier, R. Radiguet, I. Babelj, J. Oleša).
Prvu knjigu objavio je relativno kasno (1970), ali je u sljedeća dva desetljeća publicirao dvadesetak knjiga u kojima je skupio samo dio svojih tekstova objavljenih u periodici. Najviše je pisao o suvremenim hrv. piscima, ali bavio se i književnopov. temama; pisao je i o drugim južnosl. književnicima i knjiž. fenomenima te mnogim svj. piscima, najviše ruskima i francuskima. O problemima teorije književnosti intenzivno je pisao 60-ih i 70-ih god. XX. st. Dobro poznavanje suvremene poetike očitovalo se u inovativnosti njegova interpretativnog instrumentarija, ali nikad nije strogo slijedio jednu kritičku školu. Njegova je kritičarska metoda eklektična: u njoj su stopljeni elementi rus. formalizma, franc. i češ. strukturalizma, psihoanalize, mitsko-arhetipske kritike i egzistencijalističke poetike angažmana. Tijekom 80-ih god. XX. st. u Donatov kritički diskurs prodiru elementi impresionizma i beletrizacije, a u njegovim tekstovima počinje dominirati i ideja o isprepletenosti povijesti književnosti s općom kult. poviješću, evolucijom društv. ideja i polit. zbivanjima. Najviše ga zanima hrv. proza; uz mnogobrojne prikaze i eseje o suvremenim hrv. pripovjedačima, pisao je i o književnopov. fenomenima. Pritom je uvijek suvremeni knjiž. fenomen poticaj novom čitanju povijesti hrv. književnosti.
Arkadijski kompleks u prozi krugovaškog naraštaja navodi ga na proučavanje arkadijskih motiva u starijoj hrv. književnosti u Unutarnjem rukopisu (1972), a pojava naraštaja fantastičara na otkrivanje dotad zanemarena segmenta hrv. fantastičarske tradicije te objavljivanje knjiga o fantastici (Približavanje beskraju, 1979. i Fantastične figure, 1984) i antologije fantastike. Na početku 80-ih god. XX. st., kad hrv. pisci počinju istraživati mogućnosti integracije klišeja trivijalne književnosti u sferu tzv. visoke literature, Donat objavljuje knjigu Olisbos, posvećenu »teoriji i praksi književnoga klišeja«. Unutarnji rukopis (1972) najavio je kao prvu u nizu studija koje bi cjelovito osvijetlile povijest hrv. proze i njezinu morfologiju. Knjige o problemima hrv. proze (Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli, 1971; Brbljava sfinga, 1978; Hodočasnik u labirintu, 1986; Studije i portreti, 1987; Razgolićenje književne zbilje, 1989), premda konceptualno raznorodne i metodološki neujednačene, omogućile su višestran uvid u povijest hrv. proze. Među prvima je uočio vrijednost avangardnih ranih Krležinih drama (O pjesničkom teatru Miroslava Krleže, 1970), ne samo u kontekstu pov. avangarde već i u obzoru kaz. poetike koja određuje eksperimentalnu kaz. praksu 60-ih god. XX. st. Uz radove o hrv. avangardi vežu se i Donatova istraživanja avangardističkih pojava u svj. književnosti (sovjetska kaz. avangarda, dadaizam). Iako je tumačenje poezije marginalno u njegovu opusu, zbirka eseja o pjesništvu Pegaz ili dada (1988) predstavlja ga kao kompetentnog istraživača i toga žanra. Važni su i ogledi o mitologiji svakidašnjice, pisani tijekom 60-ih god. XX. st. (inspirirani u velikoj mjeri R. Barthesom) i skupljeni u knjizi Osporeni govor ili egzotika svakodnevnog (1970). Knjiga Drukčije (1990) također se veže uz taj žanr, ali je diskurs rasterećen od teorijskih natruha, bliži feljtonistici, izravnije polemičan. U knjizi Crni dossier (1993) bavi se fenomenom zabrana u hrv. književnosti u doba socijalizma, u Društvu žrtvovanih hrvatskih pjesnika (1998) sudbinom hrv. pisaca bliskih ustaškom režimu, a u Politici hrvatske književnosti i književnosti hrvatske politike (1998) odnosom hrv. pisaca prema sferi politike. Donatova polemičnosti, posebno je izražena od početka 90-ih god. XX. st. u tekstovima za listove Slobodni tjednik, Globus i Jutarnji list.

DJELA:
O pjesničkom teatru Miroslava Krleže, Zagreb 1970; Osporeni govor ili egzotika svakodnevnog, Zagreb 1970; Udio kritike, Zagreb 1970; Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli, Split 1971; Temelji modernog romana (suautorica I. Šafranek), Zagreb 1971; Unutarnji rukopis, I, Zagreb 1972; Kafka u Procesu i drugi eseji, Novi Sad 1977; Brbljava sfinga, Zagreb 1978; Približavanje beskraju, Beograd 1979; Oslibos, Beograd 1982; Fantastične figure, Beograd 1984; Ulderiko Donadini, Zagreb 1984; Hodočasnik u labirintu, Zagreb 1986; Studije i portreti o hrvatskim piscima, Zagreb 1987; Pegaz ili dada, Rijeka 1988; Razgolićenje književne zbilje, Zagreb 1989; Drukčije, Zagreb 1990; Izabrana djela, PSHK, knj. 157/II, Zagreb 1991; Crni dossier, Zagreb 1993; Bogatstvo vrta, Zagreb 1993; Različito i isto, Zagreb 1993; Zbiljski jadi, Zagreb 1994; Društvo žrtvovanih hrvatskih pjesnika, Zagreb 1998; Politika hrvatske književnosti i književnost hrvatske politike, Zagreb 1998; O Miroslavu Krleži još i opet, Zagreb 2002; Usavršavanje pogrešaka, Zagreb 2006; Središte na rubu, Zagreb 2007.

LIT.: I. Mandić, Rasni kritik, Vjesnik, 29. XII. 1970; N. Batušić, Pjesnički pogled na Krležine drame Branimira Donata, Republika, 1971, 7–8; D. Gašparović, Knjiga koja obavezuje, Hrvatsko sveučilište, 13. V. 1971; V. Tenžera, Kritičar hladne glave i bez žuči, Vjesnik, 9. II. 1971; isti, Jezik poezije – jezik scene, ibid., 9. III. 1971; V. Visković, Dinamička metoda, Književna reč, 1977, 10; D. Horvatić (T. Kulinić), Knjiga o fantastici, Marulić, 1980, 3; V. Visković, Osjećaj za aktualnost, Književna reč, 1982, 11; D. Cvitan, Branimir Donat, Olisbos, Republika, 1983, 6; N. Jurica, Diktat nesvjesnog, Naša knjiga, 1985, 13–14; V. Visković, Leksikon prečica, NIN, 30. VI. 1985; V. Brešić, Donat ili strast čitanja, Danas, 1988, 322; V. Bogišić, Brevijar razgolićene proze, Republika, 1989, 11–12; I. J. Bošković, Branimir Donat, Pegaz ili Dada, Slobodna Dalmacija, 27. I. 1989; P. Šimunović, Književna povijest u novom ključu, Život, 1989, 9–10; S. Vereš, Pisanje kao čin ljubavi, Oko, 6. VII. 1989; V. Visković, Protiv akademske okoštalosti, Danas, 1989, 385; isti, Kritičareva argonautika, Republika, 1989, 8–10; Književna republika (tematski broj), 2004, 11–12.

Velimir Visković